Hrvatski jezični portal

pojúriti

pojúriti svrš.prez. pòjūrīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. pojúrio〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
pojuriti
 
prezent
jednina
1. pojurim
2. pojuriš
3. pojuri
množina
1. pojurimo
2. pojurite
3. pojure
 
futur
jednina
1. pojurit ću
2. pojurit ćeš
3. pojurit će
množina
1. pojurit ćemo
2. pojurit ćete
3. pojurit će
 
aorist
jednina
1. pojurih
2. pojuri
3. pojuri
množina
1. pojurismo
2. pojuriste
3. pojuriše
 
perfekt
jednina
1. pojurio sam
2. pojurio si
3. pojurio je
množina
1. pojurili smo
2. pojurili ste
3. pojurili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam pojurio
2. bio si pojurio
3. bio je pojurio
množina
1. bili smo pojurili
2. bili ste pojurili
3. bili su pojurili
 
imperativ
jednina
2. pojuri
množina
1. pojurimo
2. pojurite
 
glagolski prilog prošli
pojurivši
 
glagolski pridjev aktivni
pojurio, pojurila, pojurilo
pojurili, pojurile, pojurila
Definicija
1. () početi juriti, jako požuriti
2. (za kim, na što) prebrzo se oduševiti, usp. juriti
3. (koga, što) razg. potjerati, požuriti
Etimologija
✧ po- + v. juriti