pokárati
pokárati svrš. 〈prez. pòkārām, pril. pr. -āvši, prid. rad. pokárao〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pokarati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pokaram |
| 2. | pokaraš |
| 3. | pokara |
| množina | |
| 1. | pokaramo |
| 2. | pokarate |
| 3. | pokaraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pokarat ću |
| 2. | pokarat ćeš |
| 3. | pokarat će |
| množina | |
| 1. | pokarat ćemo |
| 2. | pokarat ćete |
| 3. | pokarat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pokarah |
| 2. | pokara |
| 3. | pokara |
| množina | |
| 1. | pokarasmo |
| 2. | pokaraste |
| 3. | pokaraše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pokarao sam |
| 2. | pokarao si |
| 3. | pokarao je |
| množina | |
| 1. | pokarali smo |
| 2. | pokarali ste |
| 3. | pokarali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pokarao |
| 2. | bio si pokarao |
| 3. | bio je pokarao |
| množina | |
| 1. | bili smo pokarali |
| 2. | bili ste pokarali |
| 3. | bili su pokarali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pokaraj |
| množina | |
| 1. | pokarajmo |
| 2. | pokarajte |
| glagolski prilog prošli | |
| pokaravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pokarao, pokarala, pokaralo | |
| pokarali, pokarale, pokarala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pokaran, pokarana, pokarano | |
| pokarani, pokarane, pokarana | |
Definicija
| 1. | (koga) malo karati, ukoriti |
| 2. | (se) posvaditi se |
Etimologija
✧ po- + v. karati
