pogùbiti
pogùbiti (koga, što) svrš. 〈prez. pògubīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pògubljen, gl. im. pogubljénje〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pogubiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | pogubim |
2. | pogubiš |
3. | pogubi |
množina | |
1. | pogubimo |
2. | pogubite |
3. | pogube |
futur | |
jednina | |
1. | pogubit ću |
2. | pogubit ćeš |
3. | pogubit će |
množina | |
1. | pogubit ćemo |
2. | pogubit ćete |
3. | pogubit će |
aorist | |
jednina | |
1. | pogubih |
2. | pogubi |
3. | pogubi |
množina | |
1. | pogubismo |
2. | pogubiste |
3. | pogubiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | pogubio sam |
2. | pogubio si |
3. | pogubio je |
množina | |
1. | pogubili smo |
2. | pogubili ste |
3. | pogubili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pogubio |
2. | bio si pogubio |
3. | bio je pogubio |
množina | |
1. | bili smo pogubili |
2. | bili ste pogubili |
3. | bili su pogubili |
imperativ | |
jednina | |
2. | pogubi |
množina | |
1. | pogubimo |
2. | pogubite |
glagolski prilog prošli | |
pogubivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
pogubio, pogubila, pogubilo | |
pogubili, pogubile, pogubila | |
glagolski pridjev pasivni | |
pogubljen, pogubljena, pogubljeno | |
pogubljeni, pogubljene, pogubljena |
1. | izgubiti sve redom, izgubiti jedno po jedno, usp. gubiti |
2. | lišiti života, ubiti, usmrtiti primjenom državne i sl. represije prema zakonu [osuđeni je pogubljen] |