Hrvatski jezični portal

pogùbiti

pogùbiti (koga, što) svrš.prez. pògubīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pògubljen, gl. im. pogubljénje〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
pogubiti
 
prezent
jednina
1. pogubim
2. pogubiš
3. pogubi
množina
1. pogubimo
2. pogubite
3. pogube
 
futur
jednina
1. pogubit ću
2. pogubit ćeš
3. pogubit će
množina
1. pogubit ćemo
2. pogubit ćete
3. pogubit će
 
aorist
jednina
1. pogubih
2. pogubi
3. pogubi
množina
1. pogubismo
2. pogubiste
3. pogubiše
 
perfekt
jednina
1. pogubio sam
2. pogubio si
3. pogubio je
množina
1. pogubili smo
2. pogubili ste
3. pogubili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam pogubio
2. bio si pogubio
3. bio je pogubio
množina
1. bili smo pogubili
2. bili ste pogubili
3. bili su pogubili
 
imperativ
jednina
2. pogubi
množina
1. pogubimo
2. pogubite
 
glagolski prilog prošli
pogubivši
 
glagolski pridjev aktivni
pogubio, pogubila, pogubilo
pogubili, pogubile, pogubila
 
glagolski pridjev pasivni
pogubljen, pogubljena, pogubljeno
pogubljeni, pogubljene, pogubljena
Definicija
1. izgubiti sve redom, izgubiti jedno po jedno, usp. gubiti
2. lišiti života, ubiti, usmrtiti primjenom državne i sl. represije prema zakonu [osuđeni je pogubljen]
Etimologija
✧ po- + v. gubiti