pòimati
pòimati (što) nesvrš. 〈prez. -ām/pòimljēm, pril. sad. -ajūći/pòimljūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
poimati | |
prezent | |
jednina | |
1. | poimam |
2. | poimaš |
3. | poima |
množina | |
1. | poimamo |
2. | poimate |
3. | poimaju |
futur | |
jednina | |
1. | poimat ću |
2. | poimat ćeš |
3. | poimat će |
množina | |
1. | poimat ćemo |
2. | poimat ćete |
3. | poimat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | poimah |
2. | poimaše |
3. | poimaše |
množina | |
1. | poimasmo |
2. | poimaste |
3. | poimahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | poimao sam |
2. | poimao si |
3. | poimao je |
množina | |
1. | poimali smo |
2. | poimali ste |
3. | poimali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam poimao |
2. | bio si poimao |
3. | bio je poimao |
množina | |
1. | bili smo poimali |
2. | bili ste poimali |
3. | bili su poimali |
imperativ | |
jednina | |
2. | poimaj |
množina | |
1. | poimajmo |
2. | poimajte |
glagolski prilog sadašnji | |
poimajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
poimao, poimala, poimalo | |
poimali, poimale, poimala | |
glagolski pridjev pasivni | |
poiman, poimana, poimano | |
poimani, poimane, poimana |
1. | shvaćati |
2. | razumijevati na razini pojmova |