pokòriti
pokòriti svrš. 〈prez. pòkorīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòkoren〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pokoriti | |
prezent | |
jednina | |
1. | pokorim |
2. | pokoriš |
3. | pokori |
množina | |
1. | pokorimo |
2. | pokorite |
3. | pokore |
futur | |
jednina | |
1. | pokorit ću |
2. | pokorit ćeš |
3. | pokorit će |
množina | |
1. | pokorit ćemo |
2. | pokorit ćete |
3. | pokorit će |
aorist | |
jednina | |
1. | pokorih |
2. | pokori |
3. | pokori |
množina | |
1. | pokorismo |
2. | pokoriste |
3. | pokoriše |
perfekt | |
jednina | |
1. | pokorio sam |
2. | pokorio si |
3. | pokorio je |
množina | |
1. | pokorili smo |
2. | pokorili ste |
3. | pokorili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pokorio |
2. | bio si pokorio |
3. | bio je pokorio |
množina | |
1. | bili smo pokorili |
2. | bili ste pokorili |
3. | bili su pokorili |
imperativ | |
jednina | |
2. | pokori |
množina | |
1. | pokorimo |
2. | pokorite |
glagolski prilog prošli | |
pokorivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
pokorio, pokorila, pokorilo | |
pokorili, pokorile, pokorila | |
glagolski pridjev pasivni | |
pokoren, pokorena, pokoreno | |
pokoreni, pokorene, pokorena |
1. | (koga, što) silom podložiti svojoj vlasti; podčiniti |
2. | (se) a. postati pokoran, podčiniti se b. uvažiti, uzeti u obzir [pokoriti se činjenicama] |