Hrvatski jezični portal

poklòniti

poklòniti (što) svrš.prez. pòklonīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòklonjen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
pokloniti
 
prezent
jednina
1. poklonim
2. pokloniš
3. pokloni
množina
1. poklonimo
2. poklonite
3. poklone
 
futur
jednina
1. poklonit ću
2. poklonit ćeš
3. poklonit će
množina
1. poklonit ćemo
2. poklonit ćete
3. poklonit će
 
aorist
jednina
1. poklonih
2. pokloni
3. pokloni
množina
1. poklonismo
2. pokloniste
3. pokloniše
 
perfekt
jednina
1. poklonio sam
2. poklonio si
3. poklonio je
množina
1. poklonili smo
2. poklonili ste
3. poklonili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam poklonio
2. bio si poklonio
3. bio je poklonio
množina
1. bili smo poklonili
2. bili ste poklonili
3. bili su poklonili
 
imperativ
jednina
2. pokloni
množina
1. poklonimo
2. poklonite
 
glagolski prilog prošli
poklonivši
 
glagolski pridjev aktivni
poklonio, poklonila, poklonilo
poklonili, poklonile, poklonila
 
glagolski pridjev pasivni
poklonjen, poklonjena, poklonjeno
poklonjeni, poklonjene, poklonjena
Definicija
1. darovati
2. posvetiti što za predmet zanimanja, rada i sl. [pokloniti pažnju; pokloniti pozornost]
Frazeologija
pokloniti glavu (život) poštedjeti kome život;
pokloniti ljubav (srce) kome zavoljeti koga
Etimologija
✧ po- + prasl. *-kloniti (rus. -klonit', polj. -kłonić)