poklòniti
poklòniti (što) svrš. 〈prez. pòklonīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòklonjen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pokloniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | poklonim |
2. | pokloniš |
3. | pokloni |
množina | |
1. | poklonimo |
2. | poklonite |
3. | poklone |
futur | |
jednina | |
1. | poklonit ću |
2. | poklonit ćeš |
3. | poklonit će |
množina | |
1. | poklonit ćemo |
2. | poklonit ćete |
3. | poklonit će |
aorist | |
jednina | |
1. | poklonih |
2. | pokloni |
3. | pokloni |
množina | |
1. | poklonismo |
2. | pokloniste |
3. | pokloniše |
perfekt | |
jednina | |
1. | poklonio sam |
2. | poklonio si |
3. | poklonio je |
množina | |
1. | poklonili smo |
2. | poklonili ste |
3. | poklonili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam poklonio |
2. | bio si poklonio |
3. | bio je poklonio |
množina | |
1. | bili smo poklonili |
2. | bili ste poklonili |
3. | bili su poklonili |
imperativ | |
jednina | |
2. | pokloni |
množina | |
1. | poklonimo |
2. | poklonite |
glagolski prilog prošli | |
poklonivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
poklonio, poklonila, poklonilo | |
poklonili, poklonile, poklonila | |
glagolski pridjev pasivni | |
poklonjen, poklonjena, poklonjeno | |
poklonjeni, poklonjene, poklonjena |
1. | darovati |
2. | posvetiti što za predmet zanimanja, rada i sl. [pokloniti pažnju; pokloniti pozornost] |