pokćèriti
pokćèriti (koga) svrš. 〈prez. pòkćerīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. pokćèrio〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pokćeriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pokćerim |
| 2. | pokćeriš |
| 3. | pokćeri |
| množina | |
| 1. | pokćerimo |
| 2. | pokćerite |
| 3. | pokćere |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pokćerit ću |
| 2. | pokćerit ćeš |
| 3. | pokćerit će |
| množina | |
| 1. | pokćerit ćemo |
| 2. | pokćerit ćete |
| 3. | pokćerit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pokćerih |
| 2. | pokćeri |
| 3. | pokćeri |
| množina | |
| 1. | pokćerismo |
| 2. | pokćeriste |
| 3. | pokćeriše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pokćerio sam |
| 2. | pokćerio si |
| 3. | pokćerio je |
| množina | |
| 1. | pokćerili smo |
| 2. | pokćerili ste |
| 3. | pokćerili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pokćerio |
| 2. | bio si pokćerio |
| 3. | bio je pokćerio |
| množina | |
| 1. | bili smo pokćerili |
| 2. | bili ste pokćerili |
| 3. | bili su pokćerili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pokćeri |
| množina | |
| 1. | pokćerimo |
| 2. | pokćerite |
| glagolski prilog prošli | |
| pokćerivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pokćerio, pokćerila, pokćerilo | |
| pokćerili, pokćerile, pokćerila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pokćeren, pokćerena, pokćereno | |
| pokćereni, pokćerene, pokćerena | |
Definicija
usvojiti žensko dijete
Etimologija
✧ vidi pòkćēr
