polágati
polágati (što) nesvrš. 〈prez. pòlāžēm, pril. sad. -ážūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| polagati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | polažem |
| 2. | polažeš |
| 3. | polaže |
| množina | |
| 1. | polažemo |
| 2. | polažete |
| 3. | polažu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | polagat ću |
| 2. | polagat ćeš |
| 3. | polagat će |
| množina | |
| 1. | polagat ćemo |
| 2. | polagat ćete |
| 3. | polagat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | polagah |
| 2. | polagaše |
| 3. | polagaše |
| množina | |
| 1. | polagasmo |
| 2. | polagaste |
| 3. | polagahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | polagao sam |
| 2. | polagao si |
| 3. | polagao je |
| množina | |
| 1. | polagali smo |
| 2. | polagali ste |
| 3. | polagali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam polagao |
| 2. | bio si polagao |
| 3. | bio je polagao |
| množina | |
| 1. | bili smo polagali |
| 2. | bili ste polagali |
| 3. | bili su polagali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | polaži |
| množina | |
| 1. | polažimo |
| 2. | polažite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| polažući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| polagao, polagala, polagalo | |
| polagali, polagale, polagala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| polagan, polagana, polagano | |
| polagani, polagane, polagana | |
Definicija
| 1. | v. položiti |
| 2. | davati stoci hranu u staji [konjima ne polažu nego ih puštaju da pasu]; bacati (kravama, konjima) |
| 3. | (na što) davati važnost čemu [polagati na zdravlje] |
Frazeologija
⃟ polagati pravo na što isticati pravo na što, svojatati
Etimologija
✧ vidi pòlegnuti
