Hrvatski jezični portal

polìcija

polìcija ž

Izvedeni oblici
jednina
N policija
G policije
D policiji
A policiju
V policijo
L policiji
I policijom
množina
N policije
G policija
D policijama
A policije
V policije
L policijama
I policijama
Definicija
1. služba javne uprave kojoj je povjereno čuvanje javnog mira i poretka [gradska policija; državna policija; vojna policija; pozvati policiju]
2. meton. zgrada u kojoj se nalazi ta uprava [otići na policiju]
Etimologija
njem. Polizei ← fr. police ← lat. politia ← grč. politeía: građanstvo, vlada, državno uređenje