polòviti2
polòviti2 (koga, što) svrš. 〈prez. pòlovīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòlovljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| poloviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | polovim |
| 2. | poloviš |
| 3. | polovi |
| množina | |
| 1. | polovimo |
| 2. | polovite |
| 3. | polove |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | polovit ću |
| 2. | polovit ćeš |
| 3. | polovit će |
| množina | |
| 1. | polovit ćemo |
| 2. | polovit ćete |
| 3. | polovit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | polovih |
| 2. | polovi |
| 3. | polovi |
| množina | |
| 1. | polovismo |
| 2. | poloviste |
| 3. | poloviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | polovio sam |
| 2. | polovio si |
| 3. | polovio je |
| množina | |
| 1. | polovili smo |
| 2. | polovili ste |
| 3. | polovili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam polovio |
| 2. | bio si polovio |
| 3. | bio je polovio |
| množina | |
| 1. | bili smo polovili |
| 2. | bili ste polovili |
| 3. | bili su polovili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | polovi |
| množina | |
| 1. | polovimo |
| 2. | polovite |
| glagolski prilog prošli | |
| polovivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| polovio, polovila, polovilo | |
| polovili, polovile, polovila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| polovljen, polovljena, polovljeno | |
| polovljeni, polovljene, polovljena | |
Definicija
loveći pohvatati sve, usp. loviti
