Hrvatski jezični portal

politúra

politúra ž

Izvedeni oblici
jednina
N politura
G politure
D polituri
A polituru
V polituro
L polituri
I politurom
množina
N politure
G politura
D politurama
A politure
V politure
L politurama
I politurama
Definicija
1. premaz koji se nanosi na drvo kao podlogu, ob. na pokućstvo [dati polituru]
2. pren. pejor. vanjski sjaj koji prikriva stvarno stanje
Etimologija
lat. politura ≃ polire: gladiti