postídjeti
postídjeti svrš. 〈prez. pòstīdīm, pril. pr. -ēvši, prid. trp. pòstīđen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| postidjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | postidim |
| 2. | postidiš |
| 3. | postidi |
| množina | |
| 1. | postidimo |
| 2. | postidite |
| 3. | postide |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | postidjet ću |
| 2. | postidjet ćeš |
| 3. | postidjet će |
| množina | |
| 1. | postidjet ćemo |
| 2. | postidjet ćete |
| 3. | postidjet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | postidjeh |
| 2. | postidje |
| 3. | postidje |
| množina | |
| 1. | postidjesmo |
| 2. | postidjeste |
| 3. | postidješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | postidio sam |
| 2. | postidio si |
| 3. | postidio je |
| množina | |
| 1. | postidjeli smo |
| 2. | postidjeli ste |
| 3. | postidjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam postidio |
| 2. | bio si postidio |
| 3. | bio je postidio |
| množina | |
| 1. | bili smo postidjeli |
| 2. | bili ste postidjeli |
| 3. | bili su postidjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | postidi |
| množina | |
| 1. | postidimo |
| 2. | postidite |
| glagolski prilog prošli | |
| postidjevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| postidio, postidjela, postidjelo | |
| postidjeli, postidjele, postidjela | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| postiđen, postiđena, postiđeno | |
| postiđeni, postiđene, postiđena | |
Definicija
| 1. | (koga) učiniti da se tko počne stidjeti |
| 2. | (se) biti obuzet stidom, usp. posramiti |
Frazeologija
⃟ ne bi se postidio ni (on itd.) = ne bi se posramio, v. posramiti ⃟
Etimologija
✧ po- + v. stid
