pòstići
pòstići (postignuti) (što) svrš. 〈prez. pòstignēm, pril. pr. pòstigāvši, imp. pòstigni, prid. rad. pòstigao〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| postići | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | postignem |
| 2. | postigneš |
| 3. | postigne |
| množina | |
| 1. | postignemo |
| 2. | postignete |
| 3. | postignu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | postići ću |
| 2. | postići ćeš |
| 3. | postići će |
| množina | |
| 1. | postići ćemo |
| 2. | postići ćete |
| 3. | postići će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | postigoh |
| 2. | postiže |
| 3. | postiže |
| množina | |
| 1. | postigosmo |
| 2. | postigoste |
| 3. | postigoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | postigao sam |
| 2. | postigao si |
| 3. | postigao je |
| množina | |
| 1. | postigli smo |
| 2. | postigli ste |
| 3. | postigli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam postigao |
| 2. | bio si postigao |
| 3. | bio je postigao |
| množina | |
| 1. | bili smo postigli |
| 2. | bili ste postigli |
| 3. | bili su postigli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | postigni |
| množina | |
| 1. | postignimo |
| 2. | postignite |
| glagolski prilog prošli | |
| postigavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| postigao, postigla, postiglo | |
| postigli, postigle, postigla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| postignut, postignuta, postignuto | |
| postignuti, postignute, postignuta | |
Definicija
| 1. | doći do čega uz trud, dobiti ono za čim se težilo [postići uspjeh] |
| 2. | steći kakav stupanj razvoja, veličine, brzine i sl. [postići veliku brzinu] |
Etimologija
✧ po- + v. stignuti (stići)
