ponòsiti se
ponòsiti se nesvrš. 〈prez. pònosīm se, pril. sad. -sēći se, gl. im. pònošēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ponositi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ponosim |
| 2. | ponosiš |
| 3. | ponosi |
| množina | |
| 1. | ponosimo |
| 2. | ponosite |
| 3. | ponose |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ponosit ću |
| 2. | ponosit ćeš |
| 3. | ponosit će |
| množina | |
| 1. | ponosit ćemo |
| 2. | ponosit ćete |
| 3. | ponosit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ponošah |
| 2. | ponošaše |
| 3. | ponošaše |
| množina | |
| 1. | ponošasmo |
| 2. | ponošaste |
| 3. | ponošahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ponosio sam |
| 2. | ponosio si |
| 3. | ponosio je |
| množina | |
| 1. | ponosili smo |
| 2. | ponosili ste |
| 3. | ponosili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ponosio |
| 2. | bio si ponosio |
| 3. | bio je ponosio |
| množina | |
| 1. | bili smo ponosili |
| 2. | bili ste ponosili |
| 3. | bili su ponosili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ponosi |
| množina | |
| 1. | ponosimo |
| 2. | ponosite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ponoseći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ponosio, ponosila, ponosilo | |
| ponosili, ponosile, ponosila | |
Definicija
biti ponosan, dičiti se
Etimologija
✧ po- + v. nositi
