pòništiti
pòništiti (što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòništen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| poništiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | poništim |
| 2. | poništiš |
| 3. | poništi |
| množina | |
| 1. | poništimo |
| 2. | poništite |
| 3. | ponište |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | poništit ću |
| 2. | poništit ćeš |
| 3. | poništit će |
| množina | |
| 1. | poništit ćemo |
| 2. | poništit ćete |
| 3. | poništit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | poništih |
| 2. | poništi |
| 3. | poništi |
| množina | |
| 1. | poništismo |
| 2. | poništiste |
| 3. | poništiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | poništio sam |
| 2. | poništio si |
| 3. | poništio je |
| množina | |
| 1. | poništili smo |
| 2. | poništili ste |
| 3. | poništili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam poništio |
| 2. | bio si poništio |
| 3. | bio je poništio |
| množina | |
| 1. | bili smo poništili |
| 2. | bili ste poništili |
| 3. | bili su poništili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | poništi |
| množina | |
| 1. | poništimo |
| 2. | poništite |
| glagolski prilog prošli | |
| poništivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| poništio, poništila, poništilo | |
| poništili, poništile, poništila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| poništen, poništena, poništeno | |
| poništeni, poništene, poništena | |
Definicija
učiniti ništavnim, obesnažiti, obezvrijediti [poništiti odluku]
Etimologija
✧ po- + v. ništa
