Hrvatski jezični portal

bȅna

bȅna ž 〈G mn bȇnā〉

Izvedeni oblici
jednina
N bena
G bene
D beni
A benu
V beno
L beni
I benom
množina
N bene
G bena
D benama
A bene
V bene
L benama
I benama
Definicija
razg.
1. onaj koji je bedast; bedak, budala, luda
2. zool. lokal. šljuka, benać
Etimologija
tur. bön