poráditi
poráditi (na čemu) svrš. 〈prez. pòrādīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. porádio〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
poraditi | |
prezent | |
jednina | |
1. | poradim |
2. | poradiš |
3. | poradi |
množina | |
1. | poradimo |
2. | poradite |
3. | porade |
futur | |
jednina | |
1. | poradit ću |
2. | poradit ćeš |
3. | poradit će |
množina | |
1. | poradit ćemo |
2. | poradit ćete |
3. | poradit će |
aorist | |
jednina | |
1. | poradih |
2. | poradi |
3. | poradi |
množina | |
1. | poradismo |
2. | poradiste |
3. | poradiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | poradio sam |
2. | poradio si |
3. | poradio je |
množina | |
1. | poradili smo |
2. | poradili ste |
3. | poradili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam poradio |
2. | bio si poradio |
3. | bio je poradio |
množina | |
1. | bili smo poradili |
2. | bili ste poradili |
3. | bili su poradili |
imperativ | |
jednina | |
2. | poradi |
množina | |
1. | poradimo |
2. | poradite |
glagolski prilog prošli | |
poradivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
poradio, poradila, poradilo | |
poradili, poradile, poradila |