poségnuti
poségnuti svrš. 〈prez. pòsēgnēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. poségnuo/pòsēgao/pòsēgla ž〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| posegnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | posegnem |
| 2. | posegneš |
| 3. | posegne |
| množina | |
| 1. | posegnemo |
| 2. | posegnete |
| 3. | posegnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | posegnut ću |
| 2. | posegnut ćeš |
| 3. | posegnut će |
| množina | |
| 1. | posegnut ćemo |
| 2. | posegnut ćete |
| 3. | posegnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | posegnuh / posegoh |
| 2. | posegnu / poseže |
| 3. | posegnu / poseže |
| množina | |
| 1. | posegnusmo / posegosmo |
| 2. | posegnuste / posegoste |
| 3. | posegnuše / posegoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | posegnuo sam |
| 2. | posegnuo si |
| 3. | posegnuo je |
| množina | |
| 1. | posegnuli smo |
| 2. | posegnuli ste |
| 3. | posegnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam posegnuo |
| 2. | bio si posegnuo |
| 3. | bio je posegnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo posegnuli |
| 2. | bili ste posegnuli |
| 3. | bili su posegnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | posegni |
| množina | |
| 1. | posegnimo |
| 2. | posegnite |
| glagolski prilog prošli | |
| posegnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| posegnuo, posegnula, posegnulo | |
| posegnuli, posegnule, posegnula | |
Definicija
| 1. | (za čim) mašiti se čega, pružiti (ruku) da se što uzme |
| 2. | (za kim, za čim) pokušati steći, zadobiti, dobiti koga ili što |
Etimologija
✧ po- + prasl. *sęgnǫti (rus. sjagát', polj. sięgnąć), lit. segti: privezati ← ie. *seg- (skr. sajati: privezuje)
