Hrvatski jezični portal

prȁg

prȁg m 〈N mn pràgovi〉

Izvedeni oblici
jednina
N prag
G praga
D pragu
A prag
V pragu / praže
L pragu
I pragom
množina
N pragovi
G pragova
D pragovima
A pragove
V pragove
L pragovima
I pragovima
Definicija
1. greda (od drveta, kamena ili metala) koja leži s donje strane vrata između dovratnika [prijeći, preskočiti prag; stupiti preko praga ući u kuću]
2. a. jedna od drvenih greda koje služe kao podloga željezničkih tračnica b. (+ potenc.) jedna od greda koje služe kao podloga mosta
3. granica na kojoj se što događa [na pragu uspjeha; na pragu pobjede]
Sintagma
prag osjeta najmanji intenzitet podražaja dovoljan da izazove reagiranje jednog od osjetila;
prag tolerancije granica do koje je moguće ići u odnosima, iskorištavanju stroja itd.
Frazeologija
čistiti, mesti pred svojim pragom brinuti se o sebi, ne miješati se u tuđe poslove;
na svom pragu u svojoj kući;
neću mu prijeći praga nikad mu više neću doći u kuću (zbog uvrijeđenosti i sl.);
obijati, obilaziti (tuđe) pragove, potucati se po tuđim pragovima obilaziti tuđe domove, moleći ili proseći;
(dosegnuti) prag;
biti na pragu (čega) biti, naći se na samom rubu uspjeha, početka nečega novog, biti nadomak cilju, biti pred uspjehom, naći se pred samim željenim ciljem ili ostvarenjem čega [na pragu uspjeha, na pragu pobjede];
prenijeti (nevjestu) preko praga po običaju unijeti nevjestu u kuću poslije vjenčanja;
prijeći, preskočiti prag;
stupiti preko praga ući u kuću;
ostati ispod praga ne dosegnuti potreban broj bodova i sl. što se uzimlje kao granica uspjeha, opr. prijeći
Etimologija
prasl. *porgъ (rus. poróg, polj. próg) ≃ lit. pergas: čamac