pozívati
pozívati (koga, što) nesvrš. 〈prez. pòzīvām/pòzīvljēm, pril. sad. -ajūći/pòzīvljūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pozivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | pozivljem / pozivam |
2. | pozivlješ / pozivaš |
3. | pozivlje / poziva |
množina | |
1. | pozivljemo / pozivamo |
2. | pozivljete / pozivate |
3. | pozivlju / pozivaju |
futur | |
jednina | |
1. | pozivat ću |
2. | pozivat ćeš |
3. | pozivat će |
množina | |
1. | pozivat ćemo |
2. | pozivat ćete |
3. | pozivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | pozivah |
2. | pozivaše |
3. | pozivaše |
množina | |
1. | pozivasmo |
2. | pozivaste |
3. | pozivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | pozivao sam |
2. | pozivao si |
3. | pozivao je |
množina | |
1. | pozivali smo |
2. | pozivali ste |
3. | pozivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pozivao |
2. | bio si pozivao |
3. | bio je pozivao |
množina | |
1. | bili smo pozivali |
2. | bili ste pozivali |
3. | bili su pozivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | pozivlji / pozivaj |
množina | |
1. | pozivljimo / pozivajmo |
2. | pozivljite / pozivajte |
glagolski prilog sadašnji | |
pozivljući | |
glagolski pridjev aktivni | |
pozivao, pozivala, pozivalo | |
pozivali, pozivale, pozivala | |
glagolski pridjev pasivni | |
pozivan, pozivana, pozivano | |
pozivani, pozivane, pozivana |