pozicionírati
pozicionírati (koga, se) dv. 〈prez. poziciònīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
pozicionirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | pozicioniram |
2. | pozicioniraš |
3. | pozicionira |
množina | |
1. | pozicioniramo |
2. | pozicionirate |
3. | pozicioniraju |
futur | |
jednina | |
1. | pozicionirat ću |
2. | pozicionirat ćeš |
3. | pozicionirat će |
množina | |
1. | pozicionirat ćemo |
2. | pozicionirat ćete |
3. | pozicionirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | pozicionirah |
2. | pozicioniraše |
3. | pozicioniraše |
množina | |
1. | pozicionirasmo |
2. | pozicioniraste |
3. | pozicionirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | pozicionirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | pozicionirao sam |
2. | pozicionirao si |
3. | pozicionirao je |
množina | |
1. | pozicionirali smo |
2. | pozicionirali ste |
3. | pozicionirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pozicionirao |
2. | bio si pozicionirao |
3. | bio je pozicionirao |
množina | |
1. | bili smo pozicionirali |
2. | bili ste pozicionirali |
3. | bili su pozicionirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | pozicioniraj |
množina | |
1. | pozicionirajmo |
2. | pozicionirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
pozicionirajući | |
glagolski prilog prošli | |
pozicioniravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
pozicionirao, pozicionirala, pozicioniralo | |
pozicionirali, pozicionirale, pozicionirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
pozicioniran, pozicionirana, pozicionirano | |
pozicionirani, pozicionirane, pozicionirana |
1. | u odnosu na neki predmet [pozicionirati brod; pozicionirati bušotinu] |
2. | u hijerarhiji vlasti, politike itd. [visoko pozicioniran koji je na visokom položaju, koji je postavljen na visok položaj, koji je visoko u hijerarhiji ili na ljestvici moći] |