Hrvatski jezični portal

posvjedòčiti

posvjedòčiti (što) svrš.prez. posvjèdočīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. posvjèdočen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
posvjedočiti
 
prezent
jednina
1. posvjedočim
2. posvjedočiš
3. posvjedoči
množina
1. posvjedočimo
2. posvjedočite
3. posvjedoče
 
futur
jednina
1. posvjedočit ću
2. posvjedočit ćeš
3. posvjedočit će
množina
1. posvjedočit ćemo
2. posvjedočit ćete
3. posvjedočit će
 
aorist
jednina
1. posvjedočih
2. posvjedoči
3. posvjedoči
množina
1. posvjedočismo
2. posvjedočiste
3. posvjedočiše
 
perfekt
jednina
1. posvjedočio sam
2. posvjedočio si
3. posvjedočio je
množina
1. posvjedočili smo
2. posvjedočili ste
3. posvjedočili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam posvjedočio
2. bio si posvjedočio
3. bio je posvjedočio
množina
1. bili smo posvjedočili
2. bili ste posvjedočili
3. bili su posvjedočili
 
imperativ
jednina
2. posvjedoči
množina
1. posvjedočimo
2. posvjedočite
 
glagolski prilog prošli
posvjedočivši
 
glagolski pridjev aktivni
posvjedočio, posvjedočila, posvjedočilo
posvjedočili, posvjedočile, posvjedočila
 
glagolski pridjev pasivni
posvjedočen, posvjedočena, posvjedočeno
posvjedočeni, posvjedočene, posvjedočena
Definicija
1. izvršiti čin svjedočenja, iskazati ono što zna u svojstvu svjedoka, usp. svjedočiti
2. dati iskaz o čemu ili potvrditi iskaz koga drugoga