posvećívati
posvećívati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. posvèćujēm, pril. sad. posvèćujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| posvećivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | posvećujem |
| 2. | posvećuješ |
| 3. | posvećuje |
| množina | |
| 1. | posvećujemo |
| 2. | posvećujete |
| 3. | posvećuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | posvećivat ću |
| 2. | posvećivat ćeš |
| 3. | posvećivat će |
| množina | |
| 1. | posvećivat ćemo |
| 2. | posvećivat ćete |
| 3. | posvećivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | posvećivah |
| 2. | posvećivaše |
| 3. | posvećivaše |
| množina | |
| 1. | posvećivasmo |
| 2. | posvećivaste |
| 3. | posvećivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | posvećivao sam |
| 2. | posvećivao si |
| 3. | posvećivao je |
| množina | |
| 1. | posvećivali smo |
| 2. | posvećivali ste |
| 3. | posvećivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam posvećivao |
| 2. | bio si posvećivao |
| 3. | bio je posvećivao |
| množina | |
| 1. | bili smo posvećivali |
| 2. | bili ste posvećivali |
| 3. | bili su posvećivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | posvećuj |
| množina | |
| 1. | posvećujmo |
| 2. | posvećujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| posvećujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| posvećivao, posvećivala, posvećivalo | |
| posvećivali, posvećivale, posvećivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| posvećivan, posvećivana, posvećivano | |
| posvećivani, posvećivane, posvećivana | |
Etimologija
✧ vidi posvétiti
