poštápati se
poštápati se (, o što) nesvrš. 〈prez. pòštāpām se, pril. sad. -ājući se, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
poštapati | |
prezent | |
jednina | |
1. | poštapam |
2. | poštapaš |
3. | poštapa |
množina | |
1. | poštapamo |
2. | poštapate |
3. | poštapaju |
futur | |
jednina | |
1. | poštapat ću |
2. | poštapat ćeš |
3. | poštapat će |
množina | |
1. | poštapat ćemo |
2. | poštapat ćete |
3. | poštapat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | poštapah |
2. | poštapaše |
3. | poštapaše |
množina | |
1. | poštapasmo |
2. | poštapaste |
3. | poštapahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | poštapao sam |
2. | poštapao si |
3. | poštapao je |
množina | |
1. | poštapali smo |
2. | poštapali ste |
3. | poštapali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam poštapao |
2. | bio si poštapao |
3. | bio je poštapao |
množina | |
1. | bili smo poštapali |
2. | bili ste poštapali |
3. | bili su poštapali |
imperativ | |
jednina | |
2. | poštapaj |
množina | |
1. | poštapajmo |
2. | poštapajte |
glagolski prilog sadašnji | |
poštapajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
poštapao, poštapala, poštapalo | |
poštapali, poštapale, poštapala |
1. | oslanjati se u hodu o štap |
2. | pren. iron. a. upotrebljavati poštapalice (2) b. u izlaganju, razvijanju misli itd. stalno se pozivati, vraćati, oslanjati itd. na iste razloge ili ideje |