postúpiti
postúpiti svrš. 〈prez. pòstūpīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. postúpio〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
postupiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | postupim |
2. | postupiš |
3. | postupi |
množina | |
1. | postupimo |
2. | postupite |
3. | postupe |
futur | |
jednina | |
1. | postupit ću |
2. | postupit ćeš |
3. | postupit će |
množina | |
1. | postupit ćemo |
2. | postupit ćete |
3. | postupit će |
aorist | |
jednina | |
1. | postupih |
2. | postupi |
3. | postupi |
množina | |
1. | postupismo |
2. | postupiste |
3. | postupiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | postupio sam |
2. | postupio si |
3. | postupio je |
množina | |
1. | postupili smo |
2. | postupili ste |
3. | postupili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam postupio |
2. | bio si postupio |
3. | bio je postupio |
množina | |
1. | bili smo postupili |
2. | bili ste postupili |
3. | bili su postupili |
imperativ | |
jednina | |
2. | postupi |
množina | |
1. | postupimo |
2. | postupite |
glagolski prilog prošli | |
postupivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
postupio, postupila, postupilo | |
postupili, postupile, postupila |
1. | () izvršiti što, obaviti [postupiti pametno; postupiti po dogovoru] |
2. | (s kim) provesti kakav postupak, ponijeti se na kakav način prema kome [postupiti pravedno/nepravedno] |