potkrátiti
potkrátiti (što) svrš. 〈prez. pòtkrātīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòtkrāćen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
potkratiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | potkratim |
2. | potkratiš |
3. | potkrati |
množina | |
1. | potkratimo |
2. | potkratite |
3. | potkrate |
futur | |
jednina | |
1. | potkratit ću |
2. | potkratit ćeš |
3. | potkratit će |
množina | |
1. | potkratit ćemo |
2. | potkratit ćete |
3. | potkratit će |
aorist | |
jednina | |
1. | potkratih |
2. | potkrati |
3. | potkrati |
množina | |
1. | potkratismo |
2. | potkratiste |
3. | potkratiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | potkratio sam |
2. | potkratio si |
3. | potkratio je |
množina | |
1. | potkratili smo |
2. | potkratili ste |
3. | potkratili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam potkratio |
2. | bio si potkratio |
3. | bio je potkratio |
množina | |
1. | bili smo potkratili |
2. | bili ste potkratili |
3. | bili su potkratili |
imperativ | |
jednina | |
2. | potkrati |
množina | |
1. | potkratimo |
2. | potkratite |
glagolski prilog prošli | |
potkrativši | |
glagolski pridjev aktivni | |
potkratio, potkratila, potkratilo | |
potkratili, potkratile, potkratila | |
glagolski pridjev pasivni | |
potkraćen, potkraćena, potkraćeno | |
potkraćeni, potkraćene, potkraćena |