potkazívati
potkazívati (koga) nesvrš. 〈prez. potkàzujēm, pril. sad. potkàzujūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
potkazivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | potkazujem |
2. | potkazuješ |
3. | potkazuje |
množina | |
1. | potkazujemo |
2. | potkazujete |
3. | potkazuju |
futur | |
jednina | |
1. | potkazivat ću |
2. | potkazivat ćeš |
3. | potkazivat će |
množina | |
1. | potkazivat ćemo |
2. | potkazivat ćete |
3. | potkazivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | potkazivah |
2. | potkazivaše |
3. | potkazivaše |
množina | |
1. | potkazivasmo |
2. | potkazivaste |
3. | potkazivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | potkazivao sam |
2. | potkazivao si |
3. | potkazivao je |
množina | |
1. | potkazivali smo |
2. | potkazivali ste |
3. | potkazivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam potkazivao |
2. | bio si potkazivao |
3. | bio je potkazivao |
množina | |
1. | bili smo potkazivali |
2. | bili ste potkazivali |
3. | bili su potkazivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | potkazuj |
množina | |
1. | potkazujmo |
2. | potkazujte |
glagolski prilog sadašnji | |
potkazujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
potkazivao, potkazivala, potkazivalo | |
potkazivali, potkazivale, potkazivala | |
glagolski pridjev pasivni | |
potkazivan, potkazivana, potkazivano | |
potkazivani, potkazivane, potkazivana |