pòtjecati
pòtjecati nesvrš. 〈prez. pòtječēm, pril. sad. pòtječūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
potjecati | |
prezent | |
jednina | |
1. | potječem |
2. | potječeš |
3. | potječe |
množina | |
1. | potječemo |
2. | potječete |
3. | potječu |
futur | |
jednina | |
1. | potjecat ću |
2. | potjecat ćeš |
3. | potjecat će |
množina | |
1. | potjecat ćemo |
2. | potjecat ćete |
3. | potjecat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | potjecah |
2. | potjecaše |
3. | potjecaše |
množina | |
1. | potjecasmo |
2. | potjecaste |
3. | potjecahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | potjecao sam |
2. | potjecao si |
3. | potjecao je |
množina | |
1. | potjecali smo |
2. | potjecali ste |
3. | potjecali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam potjecao |
2. | bio si potjecao |
3. | bio je potjecao |
množina | |
1. | bili smo potjecali |
2. | bili ste potjecali |
3. | bili su potjecali |
imperativ | |
jednina | |
2. | potječi |
množina | |
1. | potječimo |
2. | potječite |
glagolski prilog sadašnji | |
potječući | |
glagolski pridjev aktivni | |
potjecao, potjecala, potjecalo | |
potjecali, potjecale, potjecala |
1. | (, od koga/čega) voditi porijeklo od koga, od čega |
2. | (iz čega) proizlaziti iz čega, imati izvor u čemu [to potječe iz (od) mržnje] |