potẕčati
potẕčati () svrš. 〈prez. potẕčīm, pril. pr. -āvši, imp. potẕči, prid. rad. potẕčao〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
potrčati | |
prezent | |
jednina | |
1. | potrčim |
2. | potrčiš |
3. | potrči |
množina | |
1. | potrčimo |
2. | potrčite |
3. | potrče |
futur | |
jednina | |
1. | potrčat ću |
2. | potrčat ćeš |
3. | potrčat će |
množina | |
1. | potrčat ćemo |
2. | potrčat ćete |
3. | potrčat će |
aorist | |
jednina | |
1. | potrčah |
2. | potrča |
3. | potrča |
množina | |
1. | potrčasmo |
2. | potrčaste |
3. | potrčaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | potrčao sam |
2. | potrčao si |
3. | potrčao je |
množina | |
1. | potrčali smo |
2. | potrčali ste |
3. | potrčali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam potrčao |
2. | bio si potrčao |
3. | bio je potrčao |
množina | |
1. | bili smo potrčali |
2. | bili ste potrčali |
3. | bili su potrčali |
imperativ | |
jednina | |
2. | potrči |
množina | |
1. | potrčimo |
2. | potrčite |
glagolski prilog prošli | |
potrčavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
potrčao, potrčala, potrčalo | |
potrčali, potrčale, potrčala |
1. | početi trčati |
2. | pren. požuriti u odluci, u provedbi namjere |