Hrvatski jezični portal

potẕčati

potẕčati () svrš.prez. potẕčīm, pril. pr. -āvši, imp. potẕči, prid. rad. potẕčao〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
potrčati
 
prezent
jednina
1. potrčim
2. potrčiš
3. potrči
množina
1. potrčimo
2. potrčite
3. potrče
 
futur
jednina
1. potrčat ću
2. potrčat ćeš
3. potrčat će
množina
1. potrčat ćemo
2. potrčat ćete
3. potrčat će
 
aorist
jednina
1. potrčah
2. potrča
3. potrča
množina
1. potrčasmo
2. potrčaste
3. potrčaše
 
perfekt
jednina
1. potrčao sam
2. potrčao si
3. potrčao je
množina
1. potrčali smo
2. potrčali ste
3. potrčali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam potrčao
2. bio si potrčao
3. bio je potrčao
množina
1. bili smo potrčali
2. bili ste potrčali
3. bili su potrčali
 
imperativ
jednina
2. potrči
množina
1. potrčimo
2. potrčite
 
glagolski prilog prošli
potrčavši
 
glagolski pridjev aktivni
potrčao, potrčala, potrčalo
potrčali, potrčale, potrčala
Definicija
1. početi trčati
2. pren. požuriti u odluci, u provedbi namjere
Onomastika
pr. (nadimačka): Pȍtrka (Split), Potẕkāč (Kutina, Sisak)
Etimologija
✧ po- + v. trčati