poučávati
poučávati (koga, što, čemu) nesvrš. 〈prez. poùčāvām, pril. sad. -ajūći, prid. trp. pòučāvān, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
poučavati | |
prezent | |
jednina | |
1. | poučavam |
2. | poučavaš |
3. | poučava |
množina | |
1. | poučavamo |
2. | poučavate |
3. | poučavaju |
futur | |
jednina | |
1. | poučavat ću |
2. | poučavat ćeš |
3. | poučavat će |
množina | |
1. | poučavat ćemo |
2. | poučavat ćete |
3. | poučavat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | poučavah |
2. | poučavaše |
3. | poučavaše |
množina | |
1. | poučavasmo |
2. | poučavaste |
3. | poučavahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | poučavao sam |
2. | poučavao si |
3. | poučavao je |
množina | |
1. | poučavali smo |
2. | poučavali ste |
3. | poučavali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam poučavao |
2. | bio si poučavao |
3. | bio je poučavao |
množina | |
1. | bili smo poučavali |
2. | bili ste poučavali |
3. | bili su poučavali |
imperativ | |
jednina | |
2. | poučavaj |
množina | |
1. | poučavajmo |
2. | poučavajte |
glagolski prilog sadašnji | |
poučavajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
poučavao, poučavala, poučavalo | |
poučavali, poučavale, poučavala | |
glagolski pridjev pasivni | |
poučavan, poučavana, poučavano | |
poučavani, poučavane, poučavana |