Hrvatski jezični portal

povláčiti

povláčiti nesvrš. 〈prez. pòvlāčīm, pril. sad. -čēći, gl. im. -čēnje〉

Nesvršeni
infinitiv
povlačiti

prezent
jednina
1.	povlačim
2.	povlačiš
3.	povlači
množina
1.	povlačimo
2.	povlačite
3.	povlače

futur
jednina
1.	povlačit ću
2.	povlačit ćeš
3.	povlačit će
množina
1.	povlačit ćemo
2.	povlačit ćete
3.	povlačit će

imperfekt
jednina
1.	povlačah
2.	povlačaše
3.	povlačaše
množina
1.	povlačasmo
2.	povlačaste
3.	povlačahu

perfekt
jednina
1.	povlačio sam
2.	povlačio si
3.	povlačio je
množina
1.	povlačili smo
2.	povlačili ste
3.	povlačili su

pluskvamperfekt
jednina
1.	bio sam povlačio
2.	bio si povlačio
3.	bio je povlačio
množina
1.	bili smo povlačili
2.	bili ste povlačili
3.	bili su povlačili

imperativ
jednina
2.	povlači
množina
1.	povlačimo
2.	povlačite

glagolski prilog sadašnji
povlačeći

glagolski pridjev aktivni
povlačio, povlačila, povlačilo
povlačili, povlačile, povlačila

glagolski pridjev pasivni
povlačen, povlačena, povlačeno
povlačeni, povlačene, povlačena

Definicija

1.	a. (koga, što) vući po tlu b. (što) izvoditi radnju na podlozi [povlačiti crte] c. (što) zavlačiti, odugovlačiti [povlačiti tužbu]
2.	(koga) pejor. spominjati koga u negativnom kontekstu, klevetati, sramotiti [povlačiti po novinama]
3.	(se) a. pejor. vući se, tumarati besposlen; skitati se b. dugo trajati, odugovlačiti se, otezati se, zavlačiti se, trajati
4.	(se) uzmicati pred kim [povlačiti se pred neprijateljem]
5.	(koga) potezati koga [povlačiti za rukav a. potezati rukama b. silom koga za nešto tražiti; pozivati ga na odgovornost]
6.	odustajati, poništavati [povlačiti dokumente]
7.	(se), v. vući (se) (14)