povjerènīk
povjerènīk m 〈G povjereníka, V pȍvjerenīče, N mn povjereníci〉
jednina | |
---|---|
N | povjerenik |
G | povjerenika |
D | povjereniku |
A | povjerenika |
V | povjereniče |
L | povjereniku |
I | povjerenikom |
množina | |
N | povjerenici |
G | povjerenika |
D | povjerenicima |
A | povjerenike |
V | povjerenici |
L | povjerenicima |
I | povjerenicima |
1. | onaj kome se što povjerava, povjerljiva osoba |
2. | a. punomoćnik, opunomoćenik b. službena osoba s posebnom punomoći državne vlasti |