prekòriti
prekòriti (koga) svrš. 〈prez. prèkorīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. prèkoren〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prekoriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prekorim |
| 2. | prekoriš |
| 3. | prekori |
| množina | |
| 1. | prekorimo |
| 2. | prekorite |
| 3. | prekore |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prekorit ću |
| 2. | prekorit ćeš |
| 3. | prekorit će |
| množina | |
| 1. | prekorit ćemo |
| 2. | prekorit ćete |
| 3. | prekorit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | prekorih |
| 2. | prekori |
| 3. | prekori |
| množina | |
| 1. | prekorismo |
| 2. | prekoriste |
| 3. | prekoriše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prekorio sam |
| 2. | prekorio si |
| 3. | prekorio je |
| množina | |
| 1. | prekorili smo |
| 2. | prekorili ste |
| 3. | prekorili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prekorio |
| 2. | bio si prekorio |
| 3. | bio je prekorio |
| množina | |
| 1. | bili smo prekorili |
| 2. | bili ste prekorili |
| 3. | bili su prekorili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prekori |
| množina | |
| 1. | prekorimo |
| 2. | prekorite |
| glagolski prilog prošli | |
| prekorivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prekorio, prekorila, prekorilo | |
| prekorili, prekorile, prekorila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| prekoren, prekorena, prekoreno | |
| prekoreni, prekorene, prekorena | |
Definicija
uputiti ukor, ukoriti koga
Etimologija
✧ pre-1 + v. koriti
