preklápati
preklápati (što) nesvrš. 〈prez. prèklāpām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
preklapati | |
prezent | |
jednina | |
1. | preklapam |
2. | preklapaš |
3. | preklapa |
množina | |
1. | preklapamo |
2. | preklapate |
3. | preklapaju |
futur | |
jednina | |
1. | preklapat ću |
2. | preklapat ćeš |
3. | preklapat će |
množina | |
1. | preklapat ćemo |
2. | preklapat ćete |
3. | preklapat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | preklapah |
2. | preklapaše |
3. | preklapaše |
množina | |
1. | preklapasmo |
2. | preklapaste |
3. | preklapahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | preklapao sam |
2. | preklapao si |
3. | preklapao je |
množina | |
1. | preklapali smo |
2. | preklapali ste |
3. | preklapali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam preklapao |
2. | bio si preklapao |
3. | bio je preklapao |
množina | |
1. | bili smo preklapali |
2. | bili ste preklapali |
3. | bili su preklapali |
imperativ | |
jednina | |
2. | preklapaj |
množina | |
1. | preklapajmo |
2. | preklapajte |
glagolski prilog sadašnji | |
preklapajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
preklapao, preklapala, preklapalo | |
preklapali, preklapale, preklapala | |
glagolski pridjev pasivni | |
preklapan, preklapana, preklapano | |
preklapani, preklapane, preklapana |
1. | v. preklopiti |
2. | pren. raspravljati besciljno o čemu; pretresati |