právac
právac m 〈G -vca, N mn -vci, G prȃvācā〉
jednina | |
---|---|
N | pravac |
G | pravca |
D | pravcu |
A | pravac |
V | pravče |
L | pravcu |
I | pravcem |
množina | |
N | pravci |
G | pravaca |
D | pravcima |
A | pravce |
V | pravci |
L | pravcima |
I | pravcima |
1. | a. zamišljena ravna crta upravljena prema cilju kretanja b. razg., v. smjer |
2. | mat. osnovni geometrijski pojam, intuitivno beskonačna ravna crta u ravnini, određena bilo kojim svojim dvjema točkama; u Kartezijevim koordinatama u ravnini skup točaka zadan jednadžbom oblika ax+by+c=0 |
3. | pren. a. put razvitka, tok, smjer djelovanja b. shvaćanje, pogledi ljudi (književnika, umjetnika, filozofa i dr.) povezanih istim idejama i metodama rada te njihova djelatnost [književni pravac] |