prȃvdati
prȃvdati nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pravdati | |
prezent | |
jednina | |
1. | pravdam |
2. | pravdaš |
3. | pravda |
množina | |
1. | pravdamo |
2. | pravdate |
3. | pravdaju |
futur | |
jednina | |
1. | pravdat ću |
2. | pravdat ćeš |
3. | pravdat će |
množina | |
1. | pravdat ćemo |
2. | pravdat ćete |
3. | pravdat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | pravdah |
2. | pravdaše |
3. | pravdaše |
množina | |
1. | pravdasmo |
2. | pravdaste |
3. | pravdahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | pravdao sam |
2. | pravdao si |
3. | pravdao je |
množina | |
1. | pravdali smo |
2. | pravdali ste |
3. | pravdali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pravdao |
2. | bio si pravdao |
3. | bio je pravdao |
množina | |
1. | bili smo pravdali |
2. | bili ste pravdali |
3. | bili su pravdali |
imperativ | |
jednina | |
2. | pravdaj |
množina | |
1. | pravdajmo |
2. | pravdajte |
glagolski prilog sadašnji | |
pravdajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
pravdao, pravdala, pravdalo | |
pravdali, pravdale, pravdala | |
glagolski pridjev pasivni | |
pravdan, pravdana, pravdano | |
pravdani, pravdane, pravdana |
1. | (koga) dokazivati čiju pravednost ili nevinost, braniti (koga ili što) od prigovora |
2. | knjiš. dokazivati dokumentima prihode i rashode |
3. | (se) a. svađati se, prepirati se s kime b. opravdavati se |