prȁmēn
prȁmēn m 〈N mn -enovi/-i〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | pramen |
| G | pramena |
| D | pramenu |
| A | pramen |
| V | pramene |
| L | pramenu |
| I | pramenom |
| množina | |
| N | pramenovi |
| G | pramenova |
| D | pramenovima |
| A | pramenove |
| V | pramenovi |
| L | pramenovima |
| I | pramenovima |
Definicija
| 1. | dio kose koji se ističe kao cjelina [sijedi pramen; pramen na čelu] |
| 2. | pren. trak (magle, svjetla, sunca) |
| 3. | sitan dio čega |
| 4. | pren. skup pojedinačnih dijelova međusobno povezanih slično pramenu kose [pramen kudjelje] |
Sintagma
∆ pramen pravaca mat. skup svih pravaca u ravnini koji prolaze jednom zajedničkom točkom;
pramen ravnina mat. skup svih ravnina u prostoru koje sadrže jedan zajednički pravac
pramen ravnina mat. skup svih ravnina u prostoru koje sadrže jedan zajednički pravac
Etimologija
✧ prasl. *pormy (češ. pramen, polj. promień)
