prȁksa
prȁksa ž
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | praksa |
| G | prakse |
| D | praksi |
| A | praksu |
| V | prakso |
| L | praksi |
| I | praksom |
| množina | |
| N | prakse |
| G | praksa / praksi |
| D | praksama |
| A | prakse |
| V | prakse |
| L | praksama |
| I | praksama |
Definicija
| 1. | stvarna, neposredno korisna djelatnost, opr. teorija |
| 2. | a. primjena, provedba u djelo b. način rada ili postupanja c. običaj, navika, postupak |
| 3. | a. obavljanje nekog stručnog rada [privatna praksa] b. stručni rad određenog trajanja poslije svršenog školovanja [ići na praksu; biti na praksi] |
| 4. | fil. aktivan čovjekov odnos prema zbilji; prema nekim filozofskim teorijama, najvažniji atribut čovjeka, koji je biće prakse |
Frazeologija
⃟ imati/nemati prakse imati/nemati iskustva u izravnom radu;
imati/nemati praksu udovoljavati/ne udovoljavati uvjetima u dužini bavljenja svojim zanimanjem poslije završenog školovanja
imati/nemati praksu udovoljavati/ne udovoljavati uvjetima u dužini bavljenja svojim zanimanjem poslije završenog školovanja
Etimologija
✧ grč. prȃksis: rad, posao; djelovanje
