praòtac
praòtac m 〈G -òca, V pràoče, N mn -òci/-òčevi, G praotácā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | praotac |
| G | praoca / praotca |
| D | praocu / praotcu |
| A | praoca / praotca |
| V | praoče / praotče |
| L | praocu / praotcu |
| I | praocem / praotcem |
| množina | |
| N | praočevi / praotčevi |
| G | praočeva / praotaca / praotčeva |
| D | praočevima / praotčevima |
| A | praočeve / praotčeve |
| V | praočevi / praotčevi |
| L | praočevima / praotčevima |
| I | praočevima / praotčevima |
Definicija
| 1. | (najstariji) predak |
| 2. | pren. onaj koji je postavio početak ili začetak čemu; otac [praotac historije] |
Etimologija
✧ pra- + v. otac
