prȃvī
prȃvī prid.
Pozitiv | |
---|---|
muški rod | |
jednina | |
N | pravi |
G | pravog / pravoga |
D | pravom / pravome / pravomu |
A | pravog / pravi |
V | pravi |
L | pravom / pravome / pravomu |
I | pravim |
množina | |
N | pravi |
G | pravih |
D | pravim / pravima |
A | prave |
V | pravi |
L | pravim / pravima |
I | pravim / pravima |
srednji rod | |
jednina | |
N | pravo |
G | pravog / pravoga |
D | pravom / pravome / pravomu |
A | pravo |
V | pravo |
L | pravom / pravome / pravomu |
I | pravim |
množina | |
N | prava |
G | pravih |
D | pravim / pravima |
A | prava |
V | prava |
L | pravim / pravima |
I | pravim / pravima |
ženski rod | |
jednina | |
N | prava |
G | prave |
D | pravoj |
A | pravu |
V | prava |
L | pravoj |
I | pravom |
množina | |
N | prave |
G | pravih |
D | pravim / pravima |
A | prave |
V | prave |
L | pravim / pravima |
I | pravim / pravima |
1. | koji je istinski, izvoran, prirodan, postojeći [pravi dijamant; pravi novac; pravi doživljaj], opr. lažan, krivotvoren, umjetan |
2. | koji odgovara predodžbi o valjanosti [pravi čovjek; pravi momak] |
3. | koji odgovara potrebi [prava stvar; pravi dio stroja] |
4. | razg. za pojačavanje (često pojačano pravi pravcati) [pravi (pravcati) luđak] |