Hrvatski jezični portal

praznìna

praznìna ž

Izvedeni oblici
jednina
N praznina
G praznine
D praznini
A prazninu
V praznino
L praznini
I prazninom
množina
N praznine
G praznina
D prazninama
A praznine
V praznine
L prazninama
I prazninama
Definicija
1. svojstvo neispunjena prostora, svojstvo onoga što je prazno
2. pren. odsutnost, nepostojanje sadržaja, manjak sadržaja; ništavnost [praznina misli; praznina duše]
Sintagma
zakonska praznina pravn. slučaj kad u zakonu nije što predviđeno (kad se presuda donosi po zdravom razumu, po pravnoj analogiji)