predlòžiti
predlòžiti (što, komu, koga) svrš. 〈prez. prèdložīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. prèdložen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| predložiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | predložim |
| 2. | predložiš |
| 3. | predloži |
| množina | |
| 1. | predložimo |
| 2. | predložite |
| 3. | predlože |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | predložit ću |
| 2. | predložit ćeš |
| 3. | predložit će |
| množina | |
| 1. | predložit ćemo |
| 2. | predložit ćete |
| 3. | predložit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | predložih |
| 2. | predloži |
| 3. | predloži |
| množina | |
| 1. | predložismo |
| 2. | predložiste |
| 3. | predložiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | predložio sam |
| 2. | predložio si |
| 3. | predložio je |
| množina | |
| 1. | predložili smo |
| 2. | predložili ste |
| 3. | predložili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam predložio |
| 2. | bio si predložio |
| 3. | bio je predložio |
| množina | |
| 1. | bili smo predložili |
| 2. | bili ste predložili |
| 3. | bili su predložili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | predloži |
| množina | |
| 1. | predložimo |
| 2. | predložite |
| glagolski prilog prošli | |
| predloživši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| predložio, predložila, predložilo | |
| predložili, predložile, predložila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| predložen, predložena, predloženo | |
| predloženi, predložene, predložena | |
Definicija
| 1. | (što, komu) usmeno ili pismeno dati prijedlog; dati ideju što da se radi [predložio sam mu kupovinu auta] |
| 2. | (koga) dati prijedlog da tko bude izabran za funkciju, nagradu itd. |
Etimologija
✧ pred- + v. ložiti (u zn.: slagati)
