prȅd
prȅd (ispred enklitičkih oblika lične zamjenice »preda«; prȅda me, prȅda te, prȅda se, prȅda nj; prȅda mnōm) prij.
1. | (s A) izriče a. mjesto u neposrednoj blizini prednje strane čega, koga kao krajnju točku kretanja, akcije (odgovara na pitanje: kamo, kuda) [sjedni preda me] b. vrijeme neposredno prije vremena označenog akuzativom (odgovara na pitanje kada) [pred rat]; prije |
2. | (s I) označava a. predmet, mjesto i sl. nasuprot kome, okrenut licem [učenik stoji pred učiteljem]; protiv b. približavanje, neposrednu blizinu kakve pojave, događaja, stanja [pred novim teškoćama] c. ispred [išao je preda mnom] |