pregráditi
pregráditi (što) svrš. 〈prez. prègrādīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. prègrāđen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pregraditi | |
prezent | |
jednina | |
1. | pregradim |
2. | pregradiš |
3. | pregradi |
množina | |
1. | pregradimo |
2. | pregradite |
3. | pregrade |
futur | |
jednina | |
1. | pregradit ću |
2. | pregradit ćeš |
3. | pregradit će |
množina | |
1. | pregradit ćemo |
2. | pregradit ćete |
3. | pregradit će |
aorist | |
jednina | |
1. | pregradih |
2. | pregradi |
3. | pregradi |
množina | |
1. | pregradismo |
2. | pregradiste |
3. | pregradiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | pregradio sam |
2. | pregradio si |
3. | pregradio je |
množina | |
1. | pregradili smo |
2. | pregradili ste |
3. | pregradili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pregradio |
2. | bio si pregradio |
3. | bio je pregradio |
množina | |
1. | bili smo pregradili |
2. | bili ste pregradili |
3. | bili su pregradili |
imperativ | |
jednina | |
2. | pregradi |
množina | |
1. | pregradimo |
2. | pregradite |
glagolski prilog prošli | |
pregradivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
pregradio, pregradila, pregradilo | |
pregradili, pregradile, pregradila | |
glagolski pridjev pasivni | |
pregrađen, pregrađena, pregrađeno | |
pregrađeni, pregrađene, pregrađena |
1. | odvojiti pregradom |
2. | na drugi način izgraditi; preurediti, adaptirati (kuću, stan) |