predvòditi
predvòditi (koga, što) nesvrš. 〈prez. prèdvodīm, pril. sad. prèdvodēći, prid. trp. prèdvođen, gl. im. prèdvođēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| predvoditi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | predvodim |
| 2. | predvodiš |
| 3. | predvodi |
| množina | |
| 1. | predvodimo |
| 2. | predvodite |
| 3. | predvode |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | predvodit ću |
| 2. | predvodit ćeš |
| 3. | predvodit će |
| množina | |
| 1. | predvodit ćemo |
| 2. | predvodit ćete |
| 3. | predvodit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | predvođah |
| 2. | predvođaše |
| 3. | predvođaše |
| množina | |
| 1. | predvođasmo |
| 2. | predvođaste |
| 3. | predvođahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | predvodio sam |
| 2. | predvodio si |
| 3. | predvodio je |
| množina | |
| 1. | predvodili smo |
| 2. | predvodili ste |
| 3. | predvodili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam predvodio |
| 2. | bio si predvodio |
| 3. | bio je predvodio |
| množina | |
| 1. | bili smo predvodili |
| 2. | bili ste predvodili |
| 3. | bili su predvodili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | predvodi |
| množina | |
| 1. | predvodimo |
| 2. | predvodite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| predvodeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| predvodio, predvodila, predvodilo | |
| predvodili, predvodile, predvodila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| predvođen, predvođena, predvođeno | |
| predvođeni, predvođene, predvođena | |
Definicija
| 1. | v. predvesti |
| 2. | a. biti prvi u vrsti, biti na čelu [predvoditi kolone] b. pren. biti važna ličnost, biti ključna osoba [predvoditi revoluciju] |
| 3. | voditi tako da se vidi i promatra [predvoditi konje na sajmu] |
Etimologija
✧ pred- + v. voditi
