prèvūći
prèvūći (što) svrš. 〈prez. prevúčem, pril. pr. -ukāvši, imp. prevúci, prid. trp. prevùčen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prevući | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prevučem |
| 2. | prevučeš |
| 3. | prevuče |
| množina | |
| 1. | prevučemo |
| 2. | prevučete |
| 3. | prevuku |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prevući ću |
| 2. | prevući ćeš |
| 3. | prevući će |
| množina | |
| 1. | prevući ćemo |
| 2. | prevući ćete |
| 3. | prevući će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | prevukoh |
| 2. | prevuče |
| 3. | prevuče |
| množina | |
| 1. | prevukosmo |
| 2. | prevukoste |
| 3. | prevukoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prevukao sam |
| 2. | prevukao si |
| 3. | prevukao je |
| množina | |
| 1. | prevukli smo |
| 2. | prevukli ste |
| 3. | prevukli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prevukao |
| 2. | bio si prevukao |
| 3. | bio je prevukao |
| množina | |
| 1. | bili smo prevukli |
| 2. | bili ste prevukli |
| 3. | bili su prevukli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prevuci |
| množina | |
| 1. | prevucimo |
| 2. | prevucite |
| glagolski prilog prošli | |
| prevukavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prevukao, prevukla, prevuklo | |
| prevukli, prevukle, prevukla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| prevučen, prevučena, prevučeno | |
| prevučeni, prevučene, prevučena | |
Definicija
| 1. | vukući prevesti preko čega [prevući preko livade] |
| 2. | premazati dugim jednoličnim pokretom [prevući lakom] |
Onomastika
♦ top.: Prȅvlaka (Ston, Boka, otočić na Odri, desni pritok Save), Prȉvlaka (Lošinj, Zadar), Prȉvlačica i sl.; (naselje): Prȅvlaka (Dugo Selo, 106 stan.)
Etimologija
✧ pre-1 + v. vući
