prerogàtīv
prerogàtīv m 〈G prerogatíva〉 (ob. mn)
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | prerogativ |
| G | prerogativa |
| D | prerogativu |
| A | prerogativ |
| V | prerogative |
| L | prerogativu |
| I | prerogativom |
| množina | |
| N | prerogativi |
| G | prerogativa |
| D | prerogativima |
| A | prerogative |
| V | prerogativi |
| L | prerogativima |
| I | prerogativima |
Definicija
pravn. posebno pravo ili ovlaštenje nekog državnog organa ili osobe na visokom položaju [dati prerogative; uživati prerogative]
Etimologija
✧ njem. Prärogativ ← lat. praerogativus: prvoovlašten
