prèrušiti
prèrušiti (se u što, u koga) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. prèrušen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prerušiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prerušim |
| 2. | prerušiš |
| 3. | preruši |
| množina | |
| 1. | prerušimo |
| 2. | prerušite |
| 3. | preruše |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prerušit ću |
| 2. | prerušit ćeš |
| 3. | prerušit će |
| množina | |
| 1. | prerušit ćemo |
| 2. | prerušit ćete |
| 3. | prerušit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | preruših |
| 2. | preruši |
| 3. | preruši |
| množina | |
| 1. | prerušismo |
| 2. | prerušiste |
| 3. | prerušiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prerušio sam |
| 2. | prerušio si |
| 3. | prerušio je |
| množina | |
| 1. | prerušili smo |
| 2. | prerušili ste |
| 3. | prerušili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prerušio |
| 2. | bio si prerušio |
| 3. | bio je prerušio |
| množina | |
| 1. | bili smo prerušili |
| 2. | bili ste prerušili |
| 3. | bili su prerušili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | preruši |
| množina | |
| 1. | prerušimo |
| 2. | prerušite |
| glagolski prilog prošli | |
| prerušivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prerušio, prerušila, prerušilo | |
| prerušili, prerušile, prerušila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| prerušen, prerušena, prerušeno | |
| prerušeni, prerušene, prerušena | |
Definicija
obući se u drugu odjeću s namjerom da se zametne identitet, da se ostane neprepoznat [prerušiti se u popa]
Etimologija
✧ pre-1 + v. rušiti
