prèrušiti
prèrušiti (se u što, u koga) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. prèrušen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
prerušiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | prerušim |
2. | prerušiš |
3. | preruši |
množina | |
1. | prerušimo |
2. | prerušite |
3. | preruše |
futur | |
jednina | |
1. | prerušit ću |
2. | prerušit ćeš |
3. | prerušit će |
množina | |
1. | prerušit ćemo |
2. | prerušit ćete |
3. | prerušit će |
aorist | |
jednina | |
1. | preruših |
2. | preruši |
3. | preruši |
množina | |
1. | prerušismo |
2. | prerušiste |
3. | prerušiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | prerušio sam |
2. | prerušio si |
3. | prerušio je |
množina | |
1. | prerušili smo |
2. | prerušili ste |
3. | prerušili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam prerušio |
2. | bio si prerušio |
3. | bio je prerušio |
množina | |
1. | bili smo prerušili |
2. | bili ste prerušili |
3. | bili su prerušili |
imperativ | |
jednina | |
2. | preruši |
množina | |
1. | prerušimo |
2. | prerušite |
glagolski prilog prošli | |
prerušivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
prerušio, prerušila, prerušilo | |
prerušili, prerušile, prerušila | |
glagolski pridjev pasivni | |
prerušen, prerušena, prerušeno | |
prerušeni, prerušene, prerušena |