prèteći2
prèteći2 (koga, što) svrš. 〈prez. prèteknēm, pril. pr. -ekāvši, prid. trp. prèteknūt〉,
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
preteći | |
prezent | |
jednina | |
1. | preteknem |
2. | pretekneš |
3. | pretekne |
množina | |
1. | preteknemo |
2. | preteknete |
3. | preteknu |
futur | |
jednina | |
1. | preteći ću |
2. | preteći ćeš |
3. | preteći će |
množina | |
1. | preteći ćemo |
2. | preteći ćete |
3. | preteći će |
aorist | |
jednina | |
1. | pretekoh |
2. | preteče |
3. | preteče |
množina | |
1. | pretekosmo |
2. | pretekoste |
3. | pretekoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | pretekao sam |
2. | pretekao si |
3. | pretekao je |
množina | |
1. | pretekli smo |
2. | pretekli ste |
3. | pretekli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pretekao |
2. | bio si pretekao |
3. | bio je pretekao |
množina | |
1. | bili smo pretekli |
2. | bili ste pretekli |
3. | bili su pretekli |
imperativ | |
jednina | |
2. | pretekni |
množina | |
1. | preteknimo |
2. | preteknite |
glagolski prilog prošli | |
pretekavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
pretekao, pretekla, preteklo | |
pretekli, pretekle, pretekla | |
glagolski pridjev pasivni | |
pretečen, pretečena, pretečeno | |
pretečeni, pretečene, pretečena |